Potpuni vodič za biljke

Perzijski tepih cvijet

Edithcolea grandis

Edithcolea grandis, poznata kao Perzijski tepih cvijet, izvanredna je puzajuća sukulenta podrijetlom iz sušnih krajeva Istočne Afrike. Stabljike su joj razgranate, bodljikave i boje koja varira od sivkastozelene do smeđe. Posebnost ove vrste su njeni veličanstveni cvjetovi koji mogu doseći promjer do 13 cm, prikazujući složene geometrijske uzorke i živopisne boje koji podsjećaju na tkanje perzijskog tepiha. Iznimno je tražena biljka među kolekcionarima, ali zahtijeva preciznu njegu zbog osjetljivosti na pretjerano zalijevanje.

Gusta vodena kuga

Egeria densa

Egeria densa, u narodu poznata kao gusta vodena kuga, potopljena je vodena biljka podrijetlom iz vodotoka i jezera jugoistočne Južne Amerike (Brazil, Argentina, Urugvaj, Čile). Pripada obitelji Hydrocharitaceae i jedna je od najrasprostranjenijih akvarijskih biljaka na svijetu zahvaljujući iznimno brzom rastu, lakoći uzgoja i izvrsnoj sposobnosti oksigenacije vode te apsorpcije nitrata i fosfata, čime pomaže u suzbijanju širenja algi. Karakteriziraju je tanke i razgranate stabljike koje mogu premašiti metar duljine, prekrivene pršljenovima sitnih, jarkozelenih listića nalik vrpcama; u povoljnim uvjetima proizvodi male bijele cvjetove s tri latice koji plutaju na površini vode. Upravo zbog svoje vitalnosti, izvan kontroliranog akvarija ili jezerca smatra se invazivnom vrstom u mnogim regijama svijeta, gdje stvara guste podvodne tepihe sposobne promijeniti vodene ekosustave: stoga njome treba pažljivo upravljati, izbjegavajući ispuštanje fragmenata stabljike u prirodne vodotoke.

Fukien čaj

Ehretia microphylla

Fukien čaj (Ehretia microphylla, sinonim Carmona retusa) je zimzeleni grm iz porodice boražinovki (Boraginaceae), podrijetlom iz južne i jugoistočne Azije, od Indije preko Kine i Japana pa sve do sjeverne Australije. Njegovi sitni, sjajni, tamnozeleni listovi hrapavi na dodir dugi su 1,5–4 cm; tijekom cijele godine rađa sitne, bijele cvjetove u obliku zvijezde, a zatim crvenkasto-narančaste plodove veličine graška. U prirodi može narasti do 4 metra visine, ali je zbog svoje razgranate strukture i debla koje s vremenom zadeblja postao jedan od najpopularnijih materijala za sobni bonsai u zapadnoj kulturi – ime mu potječe od kineske provincije Fujian (stariji prijepis Fukien), odakle je ušao u trgovinu bonsaima. Na Filipinima se uvarak od njegovih listova tradicionalno koristio za liječenje kašlja, proljeva i želučanih tegoba.

Vodeni Zumbul

Eichhornia crassipes

Vodeni zumbul (Eichhornia crassipes) slobodno plutajuća je vodena biljka podrijetlom iz amazonskog bazena u Južnoj Americi. Poznat po sjajnim, srcolikim listovima i nježnim lavandasto-ljubičastim cvjetovima nalik orhideji, jedna je od najbrže rastućih biljaka na Zemlji. Iako je vizualno iznimno atraktivan kao ukrasna biljka za ribnjake, može postati izrazito invazivan u prirodnim vodotocima.

Dafna

Elaeagnus

Elaeagnus je rod otpornih grmova i malih stabala, cijenjenih zbog svog srebrnastog i ljuskavog lišća te malih mirisnih cvjetova u jesen, nakon kojih slijede jestivi plodovi u obliku koštunice. Podrijetlom iz umjerene Azije, Europe i Sjeverne Amerike, rod uključuje zimzelene vrste (poput E. pungens) i listopadne vrste (poput E. umbellata i E. commutata), a sve ih odlikuje izdržljiva i prilagodljiva priroda.

Ebingova dlakava maslina

Elaeagnus × submacrophylla

Ebingova dlakava maslina (Elaeagnus × submacrophylla) je brzorastući zimzeleni hibridni grm, koji se široko uzgaja kao živa ograda ili vjetrobran u umjerenim klimama. Nastao križanjem E. macrophylla i E. pungens, ističe se srebrnastim lišćem i mirisnim cvjetovima u jesen.

Ruska maslina

Elaeagnus angustifolia

Elaeagnus angustifolia, poznata pod imenom ruska maslina ili oleaster, listopadno je stablo ili veliki grm podrijetlom iz zapadne Azije i jugoistočne Europe. Cijenjena je zbog upadljivog srebrno-sivog lišća, mirisnih kremasto-žutih cvjetova i sitnih jestivih plodova nalik maslinicama. Iznimno je otporna: podnosi ekstremnu hladnoću, sušu, siromašna tla i zaslanjena staništa. Naširoko se koristi za vjetrobrane, zaštitne pojaseve i ukrasno krajobrazno uređenje. Napomena: u mnogim se područjima, posebno na zapadu Sjedinjenih Američkih Država, smatra invazivnom vrstom.

Bodljikava maslina

Elaeagnus pungens

Elaeagnus pungens, poznata pod nazivima bodljikava maslina ili srebrna trnja, zimzeleni je grm podrijetlom iz istočne Azije, posebice Japana i Kine. Odlikuje se kožnatim listovima s zelenom gornjom i srebrnastosmeđom donjom stranom, stvarajući upečatljiv dvobojni učinak. U jesen razvija sitne, iznimno mirisne, cjevaste bijele cvjetove. Cijenjena zbog svoje otpornosti, uspijeva na siromašnim tlima, podnosi sušu i jake vjetrove te se široko koristi kao živica, vjetrobran i ukrasna biljka.

Uljna palma

Elaeis guineensis

Uljna palma (Elaeis guineensis) je palma iz porodice Arecaceae, podrijetlom iz tropskih nizina zapadne Afrike, posebice uz Gvinejski zaljev. U divljini doseže visinu od 20 do 25 m, dok u uzgoju rijetko prelazi 15 m. Njezino jedinstveno deblo, obilježeno ožiljcima starih listova, nosi krunu dugih perastih listova duljine od 5 do 7 m. Odvojeni muški i ženski cvatovi daju grozdove jajolikih crveno-narančastih plodova čija pulpa i koštica daju palmino ulje i ulje palminih koštica, što ovu vrstu čini vodećim svjetskim izvorom biljnih masnoća.

Eumundi quandong

Elaeocarpus eumundi

Elaeocarpus eumundi, poznat kao eumundi quandong ili glatkolisni quandong, zimzeleno je drvo iz porodice Elaeocarpaceae, porijeklom iz prašuma sjeveroistočne Australije – od poluotoka Cape York preko središnjeg istočnog Queenslanda do sjevernog Novog Južnog Walesa, gdje raste do nadmorske visine od približno 1000 m. U svom prirodnom staništu naraste 12–25 m u visinu, no u kultivaciji kao vrtno ili ulično drvo obično doseže 8–15 m s uskom, uspravnom krošnjom širine 3–5 m. Kožasti, sjajni tamnozeleni listovi koncentrirani su na krajevima grana i žute s godinama umjesto da pocrvene, dok novi izbojci imaju brončano-ružičastu nijansu. U razdoblju od studenog do prosinca (u mjestu porijekla) pojavljuju se grozdovi kremasto-bijelih cvjetova, nakon kojih slijede plave, ovalne koštunice s kiselom, ali jestivom pulpom koja se koristi za džemove i želee. Zbog gustog, otpornog rasta, drvo se često sadi kao zaštitno ili ulično drvo i privlači ptice koje se hrane nektarom i sjemenkama.

Vodena Paprika Osam Prašnika

Elatine hydropiper

Elatine hydropiper, poznata kao Vodena Paprika Osam Prašnika, sitna je vodena biljka koja tvori tepih, podrijetlom iz Europe i umjerene Azije. U akvarijima stvara gusti, bujni zeleni tepih, zbog čega je cijenjena kao biljka prvog plana u akvascape uređenju. Vizualnim izgledom podsjeća na Hemianthus callitrichoides 'Cuba', a poznata je po zahtjevnoj njezi — potrebno joj je jako osvjetljenje, injekcija CO2 i stabilni parametri vode.

vodena vlasulja

Eleocharis

Eleocharis (vodena vlasulja) je opsežan rod višegodišnjih močvarnih i vodenih biljaka iz porodice šiljeva (Cyperaceae), koji obuhvaća preko 200 vrsta rasprostranjenih diljem svijeta. Biljke su karakteristične po svojim bezlisnim, cjevastim, svijetlozelenim stabljikama koje rastu u gustim busenima nalik travi. U akvaristici je najpopularnija vrsta Eleocharis acicularis – „patuljasta vlasasta trava" – omiljena za stvaranje gustog zelenog tepiha na dnu akvarija. Vrsta Eleocharis palustris (močvarna vodena vlasulja) često se uzgaja u vrtnim jezercima i močvarnim biotopima. Biljka se prirodno širi podzemnim rizomima i izdancima (stolonima); na vrhovima stabljika stvara sitne cvjetove u obliku klasića smeđe-zelene boje.

indijska gusja trava

Eleusine indica

Mala jednogodišnja trava rasprostranjena u toplim regijama svijeta do otprilike 50 stupnjeva geografske širine. Karakterizira je brzi rast, formirajući guste busene visine 15-90 cm. Lisne plojke su linearno-lanciulaste, duge 5-30 cm, uglavnom gole i kobilčaste, s vrlo prepoznatljivom bijelom ili srebrnastom bazom. Razvija dubok i vlaknast korijenski sustav koji je izuzetno otporan na čupanje. Sjemenke su male, crne do smeđe, proizvedene u velikim količinama: do 120.000 po biljci, a lako se šire vjetrom i vodom. Zahtijeva izravnu sunčevu svjetlost i ne podnosi sjenu, preferirajući dobro drenirano tlo. Provodi C4 fotosintezu, što joj omogućuje rast u toplim klimama. Cvjeta od srpnja do kolovoza žućkasto-zelenim cvjetovima; sjeme dozrijeva od kolovoza do listopada.

Amazonski ljiljan

Eleutherine bulbosa

Amazonski ljiljan (Eleutherine bulbosa, sin. Eleutherine plicata) je zeljasta biljka s lukovicama i rizomima, bez stabljike, porijeklom iz Amazone i široko rasprostranjena od južnog Meksika do tropske Južne Amerike. Formira grmove visine 20 do 30 cm, s lukovicama crvenkastih ljuski sličnih crvenom luku, jednostavnim, lancetastim i uzdužno naboranim listovima te bijelim ili ružičastim cvjetovima u obliku zvijezde koji se otvaraju u sumrak. Jedna je od najtradicionalnijih ljekovitih biljaka amazonskih domorodačkih naroda, s lukovicama bogatim naftokinonima, antrakinonima i flavonoidima.

Pirevina

Elymus repens

Pirevina (Elymus repens) je višegodišnja rizomatozna trava, vrlo raširena u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, gdje se smatra jednim od najtvrdokornijih i najtežih korova za uklanjanje. Brzo se širi tankim i šiljastim podzemnim rizomima, sposobnim regenerirati novu biljku čak i iz malog odrezanog fragmenta. Tvori guste i isprepletene tepihe, podnosi gotovo sve vrste tla, svjetlosti i vlage, te stoga spontano raste u vrtovima, poljima, živicama i uz rubove cesta. Iako je korov, ima dugu tradicionalnu primjenu kao ljekovita biljka i djelomično je jestiva.

crvena emilija

Emilia fosbergii

Crvena emilija je uspravna jednogodišnja zeljasta biljka, podrijetlom iz tropskih i suptropskih regija Amerike, koja se danas proširila kao ruderalna biljka na nekoliko kontinenata. Naraste do oko 1 metar visine, s cilindričnom stabljikom i izmjeničnim, nazubljenim listovima koji variraju od jajolikih pri dnu do lancetastih pri vrhu. Njezini cjevasti cvjetovi u nijansama crvene, ružičaste ili ljubičaste skupljeni su u male cvatove koji podsjećaju na kist, a pojavljuju se gotovo cijele godine. Često se nalazi kako samoniklo raste uz rubove cesta, na zapuštenim zemljištima, u vrtovima i na kultiviranim područjima.

Emilija

Emilia sonchifolia

Emilija (Emilia sonchifolia) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), podrijetlom iz tropske Azije, a danas naturalizirana u gotovo cijelom Brazilu, uglavnom u obalnim ravnicama sjevera, sjeveroistoka i jugoistoka. Raste uspravno, s cilindričnom, nježnom i slabo razgranatom stabljikom, dosežući visinu od 30 do 70 cm. Bazalni listovi tvore rozetu, dok su listovi na stabljici raspoređeni spiralno; cjevasti cvjetovi, od ljubičaste do ružičaste boje, skupljeni su u male terminalne cvatove koji podsjećaju na kist – otuda i popularni nazivi kist-cvijet i cvjetni kist. Kao otporna samonikla biljka, često se nalazi uz rubove cesta, na zapuštenim zemljištima, u vrtovima i poljoprivrednim površinama, gdje se ponaša kao uobičajeni korov.

Krušna palma

Encephalartos

Mirisna enciklija

Encyclia fragrans

Mirisna enciklija (Encyclia fragrans, sin. Prosthechea fragrans) je simpodijalna epifitna orhideja podrijetlom iz tropskih i maglovitih šuma Meksika, Srednje Amerike, Kariba (Jamajka, Portoriko) i sjevernog dijela Južne Amerike (Brazil, Ekvador, Kostarika). Formira kompaktne ovalne pseudobulbe, od kojih svaka nosi jedan kožasti, uspravni list, te proizvodi cvjetne stapke s mirisnim cvjetovima zelenkasto-bijele do krem boje, s bijelom usnom prošaranom ljubičastim prugama. Cvjetovi ispuštaju slatkast miris koji podsjeća na med i vaniliju, a najintenzivniji je noću.

Englerov Lažni Arum

Englerarum hypnosum

Englerarum hypnosum je rijetki monotipski tropski aroid porijeklom iz vapnenačkih krških šuma jugozapadne Kine, Laosa i Tajlanda. Nekada klasificiran unutar roda Alocasia, izdvojen je u vlastiti rod Englerarum na temelju molekularno-filogenetskih istraživanja. Raste kao litofita na vlažnim vapnenačkim grebenima na nadmorskoj visini od 800 do 1000 m, šireći se rizomima i tvoreći kolonije. Velika, tamnozelena lišća sa srebrno-zelenim uzorkom čine ga upečatljivom ukrasnom sobnom biljkom.

Abisinska banana

Ensete ventricosum

Ensete ventricosum, poznata kao abisinska banana ili lažna banana, dramatična je tropska biljka iz porodice Musaceae, podrijetlom iz visočja istočne Afrike i Etiopije. Proizvodi goleme listove nalik veslima, duge do 6 metara, s prepoznatljivom crvenkastom središnjom žilom, što je čini jednom od najupečatljivijih biljaka za velike vrtove i staklenike. Za razliku od pravih banana, njezini plodovi nisu jestivi; umjesto toga, pseudostabljika, gomolj i cvat daju fermentirani škrobni proizvod zvan kocho, koji hrani oko 20 milijuna Etiopljana već više od 10.000 godina.

Tamboril

Enterolobium contortisiliquum

Tamboril je autohtono stablo brazilske Atlantske šume i Cerrada, iz porodice Fabaceae, koje može doseći visinu od 20 do 35 metara s deblom promjera do 1,6 m. Poznato je po svojoj širokoj krošnji u obliku kišobrana i drvenastim, zakrivljenim i šupljim plodovima koji podsjećaju na ljudsko ili majmunovo uho (te na mali bubanj, odakle potječe naziv "tamboril"). Riječ je o brzorastućoj, listopadnoj pionirskoj vrsti koja proizvodi male bijele kuglaste cvjetove između zime i ljeta, te se široko koristi u pošumljavanju, urbanom ozelenjavanju i uređenju velikih površina.

Svilenkasta rudoliska

Entoloma sericeum

Entoloma sericeum, u narodu poznata kao svilenkasta rudoliska, mala je vrsta gljive koja se prvenstveno pojavljuje na travnjacima, pašnjacima i u vrtovima. Klobuk joj je tamnosmeđe ili sivosmeđe boje, svilenkastog sjaja i higrofan, što znači da mijenja boju ovisno o vlažnosti. Listići su u početku sivobijeli, a sazrijevanjem spora poprimaju ružičastu nijansu. Važno je napomenuti da, iako nije smrtonosno otrovna, može uzrokovati probavne smetnje, zbog čega nije prikladna za konzumaciju.

Wallaba

Eperua falcata

Eperua falcata je stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae), podrijetlom iz tropskih kišnih šuma sjevernog dijela Južne Amerike, prvenstveno iz Gvajana (Francuska Gvajana, Surinam, Gvajana) i sjevernog Brazila (Amapá). Naraste do 35 metara visine, ima sivo-smeđu koru i perasto složene listove koji se sastoje od 2-4 para jajolikih liski dugih oko 18 cm. Njegovi zvonoliki cvjetovi s crvenim laticama, koji cvjetaju u visećim grozdovima, izrazito su dekorativni, dok zrele mahune u obliku oštrice mača, boje sljeza, pri otvaranju izbacuju sjemenke na udaljenost do 30 metara. Stablo često tvori čiste sastojine na bijelom kvarcnom pijesku, u riječnim i močvarnim kišnim šumama, do 700 metara nadmorske visine. Crvenkasto-smeđe srce drveta iznimno je izdržljivo te se zbog prirodne otpornosti na gljivice koristi za stupove, krovnu šindru i telegrafske stupove.

Raspelna orhideja

Epidendrum

Epidendrum je jedan od najvećih rodova orhideja, koji obuhvaća približno 1 500 vrsta porijeklom iz neotropskih područja Srednje i Južne Amerike. Najčešće se naziva raspelna orhideja (osobito vrsta E. radicans) i razvija grozdove sitnih, zvjezdastih cvjetova u živim nijansama crvene, narančaste, žute, ružičaste i bijele boje. Iznimno je otporna i jednostavna za uzgoj, što je čini idealnom za početnike u uzgoju orhideja.

Resasta zvjezdasta orhideja

Epidendrum ciliare

Epidendrum ciliare, poznata kao Resasta zvjezdasta orhideja, zapanjujuća je epifitska orhideja porijeklom iz Meksika, Srednje Amerike, Kariba i sjevernog dijela Južne Amerike. Raste na drveću i stjenovitim izdancima u vlažnim šumama na nadmorskim visinama od 500 do 1000 metara. Biljka proizvodi izdužene cilindrične pseudobulbe duge 10–20 cm, na čijem se vrhu nalaze 1–2 sjajna, duguljasta lista. Njezini cvjetovi u obliku zvijezde poznati su po fino resastoj bijeloj usni (labellum) i elegantnim zelenkasto-žutim laticama i čašičnim listićima, a obično cvjetaju zimi. Ova dugo uzgajana vrsta omiljena je među ljubiteljima orhideja zbog svojih dramatičnih, mirisnih cvjetova i relativne lakoće njege.

Obalna orhideja raspelo

Epidendrum fulgens

Epidendrum fulgens je terestrička orhideja raspelo podrijetlom iz restinge (obalnog šipražja) južnog i jugoistočnog Brazila, od Rio de Janeira do Rio Grande do Sula. Tvori robusne busene pseudobulbi nalik trsci i proizvodi uspravne cvjetne klasove s desecima sjajnih narančasto-žutih, neresupinatnih cvjetova s crvenim mrljama na usni. Vrsta je izuzetno tolerantna na puno sunce, jake obalne vjetrove i posolicu.

Jamiesonov epidendrum

Epidendrum jamiesonis

Epidendrum jamiesonis je velika orhideja s trščanim stabljikama (reed-stem), terestrična ili epifitna, podrijetlom iz hladnih maglenih šuma Kolumbije i Ekvadora, gdje raste na drveću i padinama na nadmorskoj visini između 1.700 i 3.500 metara. Njezine robusne i uspravne stabljike nose zimzelene listove i završavaju upadljivim terminalnim cvatovima s brojnim malim cvjetovima u obliku zvijezde, promjera oko 2,5 cm. Za razliku od mnogih orhideja s jednim razdobljem cvatnje, može cvjetati gotovo u bilo koje doba godine ako prima stalnu vlagu i intenzivnu svjetlost. Opisao ju je Reichenbach 1856. godine i posvetio škotskom botaničaru Williamu Jamiesonu, koji je opsežno sakupljao biljke u Ekvadoru; danas se smatra ranjivom vrstom u divljini zbog gubitka staništa.

Noćna orhideja

Epidendrum nocturnum

Epidendrum nocturnum, obično nazvan noćna orhideja, je epifitska orhideja porijeklom s Floride, Bahama, Zapadne Indije i Srednje Amerike sve do sjevernog Brazila i Gvajane. Raste visoke, lisnate stabljike nalik trsci do oko metar visine, na vrhu s grozdovima zelenih do žuto-smeđih cvjetova sa širokom bijelom usnom. Cvjetovi se otvaraju sa suptilnim dnevnim mirisom, ali nakon mraka ispuštaju snažan, sladak miris – često uspoređivan s eukaliptusom ili anisom – po čemu je vrsta i dobila ime.

Trstikasta Epidendrum orhideja

Epidendrum radicans

Epidendrum radicans, poznata kao trstikasta Epidendrum orhideja ili raspelo orhideja, zemna je orhideja podrijetlom iz Meksika i Srednje Amerike. Na visokim, trstici nalik stabljikama razvija živopisne grozdove crvenih, narančastih i žutih cvjetova koji tvore oblik križa, po čemu je dobila ime "raspelo orhideja". Jedna je od najprilagodljivijih i najpristupačnijih orhideja za početnike.

Raspetna orhideja

Epidendrum secundum

Epidendrum secundum, poznata pod nazivom raspetna orhideja, je terestrična i litofitska orhideja podrijetlom iz andskih područja i Brazila. Njezini sitni, živopisni cvjetovi razvijaju se u gustim grozdovima na vrhu uspravnih stabljika, u bojama koje se kreću od ružičaste i crvene do narančaste, žute i bijele. Jedna je od najotpornijih i najprilagodljivijih orhideja u svom rodu, sposobna cvjetati gotovo cijele godine u idealnim uvjetima.

Vrbovica / Vatrena trava (rod)

Epilobium

Epilobium je rod cvjetnica iz porodice Onagraceae, rasprostranjen u umjerenim i subalpskim područjima diljem svijeta. Vrste se kreću od visokih kolonizatorskih vatrenih trava do nježnih vrbovica uz potoke, a obilježavaju ih karakteristični ružičasti do ljubičasti cvjetovi koji se javljaju ljeti i u jesen.

Ciliata vrbica

Epilobium ciliatum

Epilobium ciliatum, poznata kao ciliata vrbica, je brzorastuća zeljasta trajnica iz porodice vrbičevki (Onagraceae), porijeklom iz Sjeverne Amerike i istočne Azije, danas naturalizirana u umjerenim regijama Europe i drugim dijelovima svijeta. Formira uspravne i često razgranate stabljike, prekrivene finim, žljezdastim dlačicama, okrunjene malim cvjetovima s četiri bijele do blijedoružičaste latice, duboko urezane i s tamnim žilama. Cvjeta od ljeta do jeseni i privlači oprašivače, lako kolonizirajući obrađena tla, jarke i vlažna područja.

Čupava vrbovica

Epilobium hirsutum

Čupava vrbovica je robusna trajnica dlakave stabljike, podrijetlom iz Europe, sjeverne Afrike i umjerenih dijelova Azije. Uspijeva na vlažnim livadama, obalama rijeka i u jarcima, šireći se pomoću rizoma u guste skupine visoke do 2 metra. Od lipnja do rujna nosi nježno ružičaste cvjetove s četiri latice i svijetlim središtem, koje obožavaju osolike muhe i drugi oprašivači, nakon čega slijede duge mahune koje ispuštaju pahuljaste sjemenke koje raznosi vjetar.

Sitnocvjetna vrbovica

Epilobium parviflorum

Epilobium parviflorum je otporna višegodišnja zeljasta biljka podrijetlom iz Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Raste uz obale potoka, močvare i druga vlažna, zapuštena staništa, tvoreći busene mekih, dlakavih stabljika na čijim se vrhovima od srpnja do kolovoza pojavljuju mali ružičasti do ljubičasti cvjetovi s četiri latice. Danas je najpoznatija kao tradicionalna ljekovita biljka koja se koristi u europskoj narodnoj medicini.

Četverobridna vrbovica

Epilobium tetragonum

Epilobium tetragonum, poznata kao četverobridna vrbovica, uspravna je zeljasta trajnica podrijetlom iz Europe i zapadne Azije, lako prepoznatljiva po goloj stabljici s četiri istaknuta uzdužna brida raspoređena u četverokutni oblik. Doseže visinu između 30 i 130 cm i proizvodi male ružičasto-ljubičaste cvjetove s nazubljenim laticama od srpnja do rujna. Prirodno raste na čistinama vlažnih šuma, u živicama, jarcima i uz obale vodotoka, a dobro se prilagođava vrtnim gredicama i cvjetnim livadama.